Knjizevnik i svecenik don. Ilija Ujevic rodio se u Krivodolu 11. srpnja 1858. godine. Skolovao se u Poljicima, Priku, Skadru i Prizrenu, gdje je 2. veljace 1881. godine zaredjen za svecenika skopske nadbiskupije, ali se zbog zdravstvenih prilika vraca u splitksu nadbiskupiju gdje 1883. godine dovrsava skolovanje. Kao svecenik sluzbovao je u Kastel Gomilici, Svibu, Dobranju, Krstaticama, Poljicima i Zagvozdu. Zupnik Zagvozda je od 1. sijecnja 1904. godine do smrti 16. prosinca 1921. godine. U Zagvozdu je da bi pomogao siromasnom pucanstvu 1909. godine osnovao Hrvatsku katolicku pucku blagajnu koju je vodio dugi niz godina. Njegov dusebriznicki rad u Zagvozdu bio je cijenjen i izvan granica splitske nadbiskupije pa ga je Car 4. kolovoza 1916. g. imenovao pocasnim kanonikom sustolnog kaptola u Makarskoj, a 8. rujna 1918. g. imenovan je za zupnika savjetnika biskupije. Knjizevnim radom poceo se baviti odmah po zavrsetku skolovanja, a prvu pripovjetku objavio je 1885. godine. Osim pripovjetki pisao je pjesme, poslanice, putopise, prikaze knjizevnih djela, opisivao je narodne obicaje, zapisivao narodne poslovice, zagonetke i drugo. Prvi je u Hrvatskoj prevodio Luigia Pirandella . Prijateljevao je i dopisivao se sa mnogim uglednim Hrvatima svog vremena od kojih spominjemo: A.G. Matos, A. Tresic-Pavicic, R.K. Jeretov, E. Kumicic, A. Harambasic. J. Bijankini, A.Trubmic, J. Cedomil, I. Trnski i drugi. (nastavlja se ...)